Mikina pesma

Šta je za mene Miroslav Antić pitaće neko kad vidi da ga dijelim. Mada ja Miku ne dijelim njega čuvam samo za sebe u trenucima najveće sreće i tuge baš kao što bi on i volio. Mika je dokaz da nisam sama u univerzumu besmisla koji smisao dobije samo kroz drage nam ljude. Mika je…

Ožiljci na rukama

Imam taj običaj Da jedan ožiljak zamijenim drugim. Kad god pogledam sopstvene ruke na njima uvijek ima neki trag. Taman što jedan izblijedi Otkine se drugi komad kože i krene da mijenja boje. Ne radim to namjerno. Neko će reći, naravno da radiš. Tu namjeru si postavila u nekom praživotu da te na nešto podsjeti….

Treći put izbjeglica, treći put povratnik

Prvi put smo izbjegli 1992. Dan je bio sasvim normalan, mama je ujutro otišla do prodavnice i usput srela komšinicu. Zvaćemo je Fatima. Fatimi je muž radio u Predsjedništvu pa je znao šta se sprema. Mami je Fatima rekla da oni za 10 minuta kreću za Švedsku, da imaju vezu na granici i da možemo…

Kakve su žene na Balkanu?

Kakve ja žene u svom životu imam, ljudi. Išla bih kao onaj glasnik po selima, vikala, udarala u bubnjeve, budila ljude govoreći im o ženama koje poznajem. Jake su to žene, ratnice, majke, ljubičice, nježne i snažne u isti mah. Dopuštaju sebi da budu ranjive, da vole, da budu voljene. Mijenjaju svijet. Moj sigurno i…

Preživljavanje će te ubiti

Da postoji recept za bolji život ja bih ga do sad pronašla. Univerzalnu istinu koju svi tražimo. Ljubav prema sebi. Ljubav prema drugima. Zahvalnost. Činjenje dobrih djela. Koliko knjiga i ljudi pročitamo? Uspješnih priča koje stanu u 60 minuta nekog inspirativnog dokumentarca koji nas motivišu? Pročitamo negdje usput da te univerzalnosti nema bez bola i…

Tremori i tereti

Osjetim duboko u sebi Neki tremor Koji prijeti nestajanjem Pojavio se taman kad i ja Iz čahure tuđih očekivanja Taj tremor i hroničnu anemiju Sam i došla da liječim U ovim divnim planinama Pojavi se uvijek kad se negdje penjem Nikad kad silazim Tačno da poželiš Danteovih devet krugova pakla Dok god se ide samo…

Groblje

Kad pogledam kroz prozor Prvo što vidim jeste groblje Namjestio se svemir tako Da u pauzi koju sam uzela Da promislim o životu Prvo što vidim svako jutro Jeste groblje Kroz moj prozor vidljiva su tri polja Jedan čine sadnice krompira Divno poređane u jednake redove Rastu i žive i donose obećanje ploda Treće polje…

Na koliko tuđih slika postojimo?

Šta li rade Sve te zaboravljene verzije mene Na tuđim slikama U pozadini nečijih trenutaka za pamćenje Sve te verzije Koje negdje stoje namrgođene U čudnim pozama Sa neuvučenim stomakom Koje češu nos Žmire I uglas viču Hej, nas i treba pamtiti! Ne samo namještene trenutke Koje misliš da istorija treba vidjeti Tvoja lična, ne…

Ne vadi trnje iz očiju, Jelena

Jednog dana Odlepršaću iz ovog života U neki stvarniji Za koji me neće vezati Ovaj čvor u želucu I torba puna fascikli Koje bezbroj puta Odnesem s posla kući I od kuće na posao Obrnuću se naglavačke Okrenuti igricu gravitacije Prostrijeti oblake pod noge I nebo pokriti travom Onom mekanom Što miriše na koševinu Jednog…

Kako sam pronašla more u ljudima na Balkanu

Koliko mi je dobro bilo u Solunu znaćete po tome što od cijelog puta imam tri slike, uključujući i jednu sa Ataturkom u njegovom muzeju koji se nalazi u sklopu konzulata Turske i u stvari pripada njenoj teritoriji. Eto, ne mogu reći više da nisam bila u Turskoj, bar administrativno. Još uvijek mi ostaje da…

Oproštaj

Uhvatim sebe kako se od tebe opraštam Još uvijek U prolazu Usput Ćoškovima nekih tuđih tuga Dok čekam da neko prođe ili dođe Od tebe se nikad nisam skroz oprostila Kao od knjige hiljadu puta otvarane Pa zatvarane Naizgled zatvorene Ali sa uglovima stranice pretvorenim u takozvane “uši” Koje sam toliko mrzila Jer knjigu povrijede…

Tuđi prsti

Dođem u neko bestežinsko  stanje Svakih par mjeseci, na godinu Kad sjedim, pa mi ničim izazvano Utrnu noge, ruke i glava Taman tamo oko laktova, koljena i vrata Gdje se valjda po šavovima sastavljam I tako u tom stanju Osjetim svu prolaznost svega I mene u svemu Pa se zapitam ponekad Da li se moje…