Prvo srediti emocije, pa tek onda utiske.
Za mene, pokazatelj da je Spark.me, koji je upravo završen, najbolja web konferencija u regionu.
Sjećate se mojih tekstova iz prethodnih par mjeseci gdje sam jedvačekala to neko more, te neke ljude i tu neku energiju? Očekivanja premašena. A ja, džin, baš umijem da ih podignem. Pisaću vam kasnije kad sredim glavu još jedan tekst o svim govornicima koji su učestvovali na ovoj konferenciji, a za sada moram podijeliti završno predavanje profesora JBM Kassarjiana.
Ko bi rekao da mi predavanje pod nazivom “Izazov vodećih promjena u turbulentnom svijetu” može uticati na čitav jedan spektar emocija? Na kraju predavanja, profesor nam je u amanet ostavio da napišemo priču o tome zašto je dolazak na Spark.me bilo važno za nas i za naš tim. Vi koji čitate moj blog ste moj tim. Moji ljudi. Tako vas ja vidim.
I sad sjedim, prazne glave i pune duše i dumam. Kako na papir (ovaj virtuelni) staviti sve što se u poslednjih nekoliko dana izdešavalo. Kako objasniti da odlazak na ‘tamo neku konferenciju’ može biti faktor koji vam fali u životu.
Nisam neki zaluđenik sudbinom i smatram da se moraš dobrano potruditi da dobiješ to što želiš, ali jesam pobornik teorije da ti svemir pošalje osobu, knjigu, znak koji ti treba, upravo u trenutku u kome ti je to potrebno da spoznaš i saznaš nešto o sebi i svijetu oko tebe.
Postoje razlozi zašto neke knjige kupim i pročitam na eks, a zašto neke drežde na polici po dvije godine, dok mi ne padnu na pamet sasvim slučajno i onda mi riješe dilemu koja mi danima zamara glavu.
Učiti, učiti i samo učiti. Učiti radi znanja. Iskonski važan koncept. Pomalo zaboravljen, a nenadmašiv.
Generacijama već, uči se radi svega osim radi učenja. Da završiš školu, da učiniš roditelje ponosnim, da upišeš fakultet, da dobiješ posao, da znaš djetetu sutra da objasniš kad ono krene da uči.
Danas sam naučila da se učenje kako se uči naziva deutero. Mističan i romantičan koncept, u mojoj glavi potpuno različit od tabela koje sam pronašla kad sam krenula da guglam. Učiti kako se uči je moja priča. Konferencije, predavanja, knjige, razgovori sa strancima, sve je to dio učenja.
Evo prve liste stvari koje sam naučila na Sparku:
„Ne uči se iz iskustva. Uči se iz našeg promišljanja o iskustvu.“
Malo šta je iritantno kao kad neko kaže da naučiš iz svojih grešaka. Ja u tom trenutku zamislim kako osobi koja to izgovori obijam o glavu najbliži teški predmet, a ako je u pitanju neko od mojih dobrih prijatelja, to može ići i dalje od zamišljanja. Znam, znam, podsvijest mi je ponekad agresivna, radim na tome, života mi. Istovremeno, niko ne objasni kako treba odakle je ta izreka došla. Promišljanje o greškama ili iskustvima je jedini put da naučiš. Kako reče profesor, ako učite brže nego što pravite neuspijehe, možete da se smatrate uspijehom.
Prilike – resursi – tim ljudi = najvažniji elementi za posao i život.
Za razliku od vodećih razmišljanja, resursi pri pokretanju novog biznisa ili razvoja postojećeg, se nalaze na dnu prioriteta. Prilike ili tim ljudi su najvažniji elementi i, zavisno od faze razvoja u kojoj se nalazite, mijenjaće se na prvom i drugom mjestu. Za društvo u kome brilijantne ideje propadaju i ostaju samo na kafama jer „se nema para za to, vidi kakva su vremena, a država je takva da ne ulaže u pametne ideje“ ovo je ključan koncept. Ako imate sjajnu ideju, nađite ili stvorite sebi priliku i okupite oko te ideje sjajan tim ljudi. Imati u vidu da najveći problemi leže upravo u dinamici tog tima, pa na tome raditi od početka i garantujem vam uspijeh. Resursi će se naći.
Život je S krivina. Sviđalo se to vama ili ne.
Znate one statističke grafikone kojima smo razvlačili seminarske kad nismo imali dovoljno materijala? S krivina je onaj pokazatelj uspona i padova u nekoj pojavi. E ta krivina je život. Šta to ustvari znači? Pun je uspona i padova i svi smo podložni tome. Da, sunce izlazi na istoku. Garant ste to pomislili, jer to svi znaju. Međutim, ima li rješenja? Profesor kaže da ima. Trik je u tome da kad dođete na ravan postojeće krivine, vi već napravite novu – onu koja ponovo kreće ka usponu. I tako jednu za drugom, do kraja grafikona. Ili ti života, jel’te.
Naučite da ispustite tanjire.
Anegdota u kojoj konobar u vrlo užurbanom restoranu smireno reaguje na lom u kuhinji, pa na pitanje zašto se ne nervira oko polomljenih tanjira kaže da moraš naučiti koji su tanjiri važniji, koji nisu i koje možete ispustiti. Život je pun tanjira. Punih đakonija i ustajale hrane, pa se mi pretvorimo u žonglera koji ne zna kako i kad da stane. Naučite koji tanjir u vašem životu možete da ispustite i kad. I nemojte se brinuti previše o tome. Nered ćete lakše pokupiti kad svjesno izaberete šta bacate. Ja sam još u procesu učenja ovog zanata, pa mi je čitava ta ideja došla kao melem na ranu.
Budite svjesni perspektive drugih ljudi.
Divna priča profesora o tome kako je njegova kćerka, kada je bila mala, po prvi put nacrtala lice, a ne čiča Glišu, pa mu je pokazala crtež. On je crtež pogledao i evo kako je izgledala njihova konverzacija:
- Divan je dušo, ali zar ne misliš da su rupe na nosu malo prevelike?
- Tata, odakle ja gledam, tako izgledaju!
Vrlo je važno biti svjestan stanovišta iz kojeg drugi ljudi dolaze. Ako ne obujete tuđe cipele, ne možete shvatiti da su broj manje ili veće. Niti se možete pronaći na sredini.
Interesantnost ima mnogo kraći rok trajanja od zainteresovanosti.
Prestanite da brinete o tome da li ste interesantni drugim ljudima. Naučno, psihološki, medicinski – pažnja čovjeka na bilo koju jednu stvar ili osobu traje između 20 sekundi i 20 minuta. Ako se baš potrudite, nađu se ljudi koji te cikluse ponavljaju čitav život. S druge strane, biti zainteresovan nema rok trajanja. Ali ima za rezultat znanje, iskustva, ljude i sve ostalo što možete zamisliti.
Na kraju, iz naslova.
Nekad u životu napravite nešto što ne bi postojalo da nema vas.
I nemojte se brinuti da li će uspjeti. Nemojte izvagati sve što je protiv vas, pa odlučiti da je bolje da ni ne počinjete. Prestanite da brinete o indikatorima, ko će šta reći, da li ćete izgubiti vrijeme, da li je bolje da se prilagodite društvu i krenete utvrđenim putem. Jednostavno napravite nešto što ne bi postojalo da nema vas. Naći će se neko ko će vas za to zagrliti.
Prazna priča.
Kod nas na Balkanu se ovakva predavanja tretiraju kao “prazne priče”, ispiranje mozga, američke budalaštine i sl… A u stvari, ako čovek pregrize i ode, šokira se koliko mogu biti inspirativne, otrežnjujuće i korisne. Verujem ti da si sve to doživela. I da, sve se dešava s razlogom, u tačno određeno vreme 🙂 Pozdrav draga!