Jedan mali korak za čovjeka, jedan veliki korak za Bosnu i Hercegovinu

Ko o čemu, baba o uštipcima. Pisala bih i ja o uštipcima, ali na ovoj bezglutenskoj prehrani ne mogu ni da ih sanjam, pa ću pisati o Bosni i Hercegovini.

U svjetlu krize i istorijskih odluka ovih dana u Evropi i USA, razmišljam sve više o tome šta bi se i kako trebalo preduzeti da se spasi ova naša divna zemlja. Pod tim zemlja podrazumijevam dvije stvari. Prvo, zemlja kao planeta Zemlja, a drugo zemlja kao domovina, odnosno Bosna i Hercegovina.

Usađen u nas duboki sarkazam i ironija, potučen onim “Šta’š ti bolan?” kao muholovkom mušica koju u letu dohvatimo, ali je ne dokrajčimo, nego se pati na okviru prozora dok ne svisne.

Pa razvoj tog i takvog mentaliteta dovodi do krajnosti. Preovladava mišljenje da je samo potpuna revolucija pravo rješenje. Ono “ruši sistem, pali sve”. Probali u februaru prošle godine, tresla se gora, rodio se miš. Od svih tih napora, ostade priča o zapaljenom arhivu koji, naravno, nije imao zaštitu protiv požara. Na stranu sve, malo mi je na vrh glave pesimizma.

Otkud mi pravo? Već vidim kako kolutate očima i vičete da je meni lako pričati iz Francuske. Što to nisam ja ostala, kad je tako lako?

Skidam vam kapu. Moja odluka da odem opravdana je onom ‘trbuhom za kruhom’. Kao i moja želja da se vratim na Balkan. Šta ćeš, budala bosanska.

I jeste meni lako pričati. Ali ne zato što sam iz Bosne otišla. Nego zato što me je taj odlazak naučio da je sve moguće. Da možeš postići šta god hoćeš, dok god na tome radiš cijeli život.

Pa se uhvatimo moji prijatelji i ja u koštac, pa krenemo da razmišljamo šta i kako da uradimo da bi nešto promijenili na bolje. Sve velike i časne ideje, kad bismo imali one mačkove čizme od sedam milja. Ovako, u iznošenim starkama i martinkama, nešto ne vidimo kud i kako krenuti.

Nije fora napraviti revoluciju. Za revoluciju moraš da imaš bolji sistem u rezervi. Evo sad, zamislite da sve stranke krasno i na divan način emigriraju iz Bosne i Balkana. Kažu dosta brate, pa odu da žive u onim dvorcima koje su platili porezi vas i nas. Šta onda? Našao bi se drugi paša koji bi malo poželio da se igra politike. Đe njemu dvorac?!

A taj alternativni sistem se ne stvara preko noći. Stvara se mrvičastim, skoro neprimjetnim koracima koji tabaju put za bolje sutra. Trava opet naraste, pa opet utabaš i tako dok se ne pozna jasna smjernica. Evo mog spiska stvari koje možete da počnete da radite danas da bi spasili Bosnu i Hercegovinu (Srbiju, Hrvatsku, Makedoniju, Balkan, svijet):

– Kupujte domaće. Ko se nije isključio posle ove rečenice ili iščašio vrat od kolutanja očima, evo ruka, možemo na kafu. Kupujmo domaće je istrošena fraza gore od one volim te najviše na svijetu. Što ne znači da je manje bitna. Hajde da ne ulazimo u duboku filozofiju ekonomije i privrede, kupovinom domaćih proizvoda pomažete sami sebi. Naše povrće, voće, mlijeko, meso se slobodno može podvući pod zdravo. Čak i kad je prskano. Kvalitet proizvoda sa bosanskog tržišta u Francuskoj ja mogu pronaći samo na policama prodavnica zdrave hrane. Niste vidjeli ništa dok ne kupite kilogram jabuka, pa odete iz zemlje tri mjeseca, pa se vratite, a one još uvijek nove i sjajne. Domaći proizvodi su zdraviji za vas, vašu djecu i vaše najmilije. Na proizvodnji tih proizvoda rade vaše kolege, prijatelji, komšije. Oni imaju platu, plata poreze, porezi penzije i školarine – ako nemate djecu, imate roditelje, u jednom od ovih ćete se pronaći. Zaboravite na inat i nepovjerenje – krilatica “njemački kvalitet” – nađite lokalnog farmera, mljekaru ili mesaru i kupujte domaće. Ako vam sve to nije dovoljno, vidite šta je uradila Dita Tuzla.

– Reciklirajte. “O majko moja, evo opet ove budale – goni se u EU s tom tvojom reciklažom.” reći ćete mi. Kakva reciklaža kad je naći kantu za smeće u većini gradova kao igrica potrage za blagom – sve poželiš da vičeš “Eureka, našao sam, pronašao!” kad se pojavi sivi kvadrat. Počnimo od toga da u prodavnicu nosimo kesu ili ceker. Plastična ambalaža najveći je uzročnik zagađenja naših rijeka. Onih istih iz kojih vodovodi uzimaju vodu koju pijete. Pa onda moraju koristiti sedmorostruke doze hlora da je isperu. Kupujte toalet papir od recikliranog materijala. Šta vas briga, nećete s njim brisati glavu. Još ako kupite toalet papir od recikliranog papira domaće firme, eto ga dva u jedan, možete slobodno sami sebe potapšati po glavi. Pokupite iza svog psa izmet. Kad smo kod toga, nemojte psa izbacivati na ulicu kad vam dosadi, nije to igračka. Staru kantu od Jupola pretvorite u kantu za smeće, pa je zakucajte negdje u blizini parkića. Ili ispred zgrade. Maramicom iz džepa pokupite smeće sa ulice i odnesite ga do kante. Pazite, nemojte da vam nisam rekla: zvaće vas budalom i znani i neznani. To je taj princip – nisi ga ti ni bacio, šta ga koji klinac kupiš? Kupite, osmijehnite se, mahnite rukom i nastavite po svome. Možda će neko vidjeti vaš primjer, pa isto uraditi. Ili će se onaj što je bacio postidjeti, pa neće više bacati. U svakom slučaju, majčica Priroda će vam biti zahvalna.

– Vjerujte jako u bolji svijet i borite se da ga svi doživimo. Vjerujte u utopiju da bismo stigli do nekog realnog boljeg sutra. Kad vam neko kaže da nema od toga ništa, da je ovo Bosna, da to (šta god to bilo) može da uspije samo tamo negdje – ne slušajte ga. I ne samo to, pokušajte da ga ubijedite u suprotno. Ako vam se ne da bakćati sa strancima i poznanicima, učite svoje najbliže i vašu djecu da baš oni mogu spasiti svijet. Nek’ nauče da mogu spasiti sebe, eto jednog više koji se neće oslanjati na revoluciju. Jednog više koji neće sjediti na kafi i kukati kako posla nema, nego će sa izviđačima saditi cvijeće i drvorede. Pod cijenu da ih bagra počupa. Pa dan po dan, drvored po drvored, sve manje bagre, a sve više izviđača. Nemojte se plašiti da u krugu porodice i prijatelja jasno iznesete svoj stav o ravnopravnosti polova, da se pobunite protiv diskriminacije, rasizma, homofobije, nacizma i fašizma. Pazite da sam vam rekla u krugu porodice i prijatelja – tu vam ne prijeti nikakva fizička opasnost, pa je savršen teren za utopističke misli. Ako promijenite mišljenje jednog čovjeka na bolje, promijenili ste čitav svijet.

Otegao se ovaj spisak kao broj dokumenata koje moraš predati da otvoriš firmu u Bosni i Hercegovini, pa ću ovdje negdje okačiti značku. Pišite mi vi vaše male korake koje radite svaki dan kako biste napravili bolji svijet.

I znajte da ste za mene astronauti.

Advertisements

One Comment Add yours

  1. nina2vatre says:

    Ih, nije čudno što se Zagrljajnost zoveš.
    Iz našeg ugla izgleda stvarno nemoguće ubjediti Bosance da mare za plastične kese, smeće i tako to… A kad pogledaš jednu Francusku i vidiš kako je potpuno ostvarivo da ljudi vode računa o tome, povjeruje čovjek da će doći dan kad će i naši ljudi da se upristoje.
    Kod mene u školi vječni problem – smeće u školskom dvorištu. Jednom ja slučajno na času spomenem to, kako bi trebalo da prijave kad vide nekog kako baca, a oni meni “Nama je nastavnik(razrednik) rekao kad vidimo nekog da tri puta baca, da ga onda prijavimo”.
    Šok.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s