Savršena žena za nesavršenog muškarca

U nedavnoj sesiji prebiranja po sopstvenoj glavi, skrenuta mi je pažnja na rečenicu koju sam izgovorila u prolazu: “Baš sam blizu da shvatim neke stvari i riješim samu sebe, pa ću onda biti spremna za ljubav.”

Danima kasnije, u sred  monotone radnje rezanja luka iskočila je ta rečenica onako iz prikrajka toliko snažno da sam fizički stala u sred pokreta. Kult jake žene i stvarnog i imaginarnog odgovaranja na ono “Zašto sam sama” doveo me je negdje do uvjerenja da od sebe trebam napraviti sve ono što želim, riješiti sve svoje sitne nesavršenosti i onda se otvoriti svijetu.

Dolazi li to od nekog društvenog pritiska ili onog kojeg sam sama sebi stvorila, nisam sigurna. U kom svijetu i zašto žene danas teže da budu savršene prije nego budu vrijedne ljubavi?  Prije nego potegnu mač zbog samog naslova, odmah da se nadovežem da uopšte ne smatram da su muškarci nesavršeni, nego ne bih očekivala od jednog da mora da bude takav. Nekako mi je sasvim normalno da u pravoj vezi ljudi uče jedno od drugog i zajedno rastu i oblikuju svoj svijet, pa čemu onda ti dvostruku standardi? Zašto ne dozvoliti sebi da budeš nesavršena kad isto savršenstvo ne očekuješ ni od koga drugog.

Psiholozi bi vjerovatno imali objašnjenje, ali ja ovako amaterski računam da je to mehanizam odbrane – ako izgradiš sebe do te mjere da se u potpunosti zavoliš i sviđa ti se kakva si vrsta osobe postala u SVAKOM mogućem trenutku, onda je nekako manja šansa da osoba sa kojom ćeš provesti život (ili  bar neki dio tog života) neće imati na šta da se požali i da te zbog toga povrijedi ili ostavi.

Istovremeno, potpuno mi nerealno zvuči da bi muškarac kojeg ja želim u mom životu uopšte i tražio namjenski neke moje mane koje pod hitno treba ispraviti jer onda ne bih bila sigurna da mi je takav potreban. (ne odnosi se samo na muškarce, nego i na prijatelje, familiju i ostale bliske osobe – nekako se podrazumijeva da te prihvataju takvu kakva jesi i zbog toga i vole). Ili da bih ja tražila savršenstvo od bilo koje osobe na svijetu jer sam vrlo svjesna da tako nešto ne postoji i ne treba da postoji. Inače bi ova igrica zvana život bila vrlo dosadna sesija klikanja na ‘next’ svake godine na taj neki datum kad si rođen.

Pa onda dođem do zaključka da stojim sama sebi na putu. Divan je to put izgradnje i samospoznaje i u njemu apsolutno uživam ali ako budem čekala da ga završim prije nego se otvorim svijetu i ljudima oko sebe, biće to prilično samotan put.

Čovjek (dobar čovjek pogotovo) često zaboravi da na sebe primjeni iste standarde koje bi on primjenjivao na druge. Balkanski mentalitet, plus modernost današnjeg vremena – sve to daje rezultat da žena treba da bude savršena. Bilo majka, žena, poslovna žena, prijateljica ili sve to ujedno. I taj pritisak često dolazi najviše od nas samih.

Kao što često kažem mojim prijateljima, zamislite da imate u životu osobu koja vam 50% vremena govori da niste dovoljni, da trebate biti bolji, da su vam butine prevelike ili strije suviše izražene, da je vaša greška, da trebate više da se potrudite – koliko vremena biste tu i takvu osobu tolerisali u svom okruženju? Zavisi od nivoa ljubavi prema sebi, ali računam da biste je prije ili poslije poslali u tri lijepe.

Ipak, u sopstvenoj glavi dopuštamo sebi da vršimo pritisak. I koliko god je potrebno obuti tuđe cipele, ponekad se treba vratiti i u svoje i zamisliti kako bi se postavili da je vaša najbolja prijateljica u toj situaciji.

Tu leži tajna prihvatanja i ljubavi prema samoj sebi koja nikako ne znači da odjednom preko noći misliš da si savršena. Naprotiv, kad se zavoliš, onda vidiš na čemu treba da radiš i kako, ali to je neprekidan proces i računam da je ljepši i lakši kad se dijeli. Bilo sa partnerom ili prijateljima ili stručnjakom, nema veze.

Ranjivost je put kojim treba proći, a kofere pune “već me neko povrijedio” ili “još samo ovo da popravim” ostaviti na početku jer će nas samo usporiti.

I ne, nije ovo tekst koji govori o tome da žena treba da bude sa nekim da bi bila srećna, niti da muškarci ne prolaze kroz isti proces, nego jedan od onih razmišljanja kako samoj sebi prestati biti prepreka. Ja trenutno apsolutno uživam u svakom aspektu mog života i prilikama i izazovima koje mi isti nudi i jedva čekam da vidim šta će biti za pet, deset ili trideset godina.

U svakom trenutku, u svakom pogledu – napredujem. I učim. I ta pitanja su lakša kad se dijele, pa makar na njih odgovore dobila od neke deset godina starije mene. Lijepo će je biti upoznati.

Advertisements

8 Comments Add yours

  1. Mim says:

    Ne mogu bas u potpunosti da shvatim poentu razmisljanja..vidim ih par..Ali cekati na savrsen tren za bilo sta je sef cekanje Godoa..Probaj..ako ne valja..probaj opet dok ne nadjes sto ti pase..

    1. zagrljajnost says:

      Nekako nije ni bilo poente, vise pitanja koja pokrecu odgovore i dozvolu da probam dok sam jos “work in progress”.

  2. CaraDara says:

    Dobrodošla nazad :*

  3. nina2vatre says:

    Nemam sreće s komentarima kod tebe.. napišem kilometar i obrišem slučajno dok me djeca guraju…
    probaću kratko:
    Romansu ne može čovjek da naruči kad mu odgovara.
    I nije samo do nas, njih, nekad je i do okolnosti. Znam divne djevojke koje su same jer jednostavno nemaju dodira sa novim ljudima, posao je uzeo svoj danak.
    Ne daju mi dalje da filosif…

    1. zagrljajnost says:

      Hihi, tako sam se divno nasmijala na ove tri tackice i zamisljanju hiljadu i jednog scenarija zasto i kako su te prekinuli 🙂 Jeste, upravu si, nema narudzbe, ali covjek treba da bude otvoren za te neke prilike. Ja sam se bila dovela u situaciju da cekam da zavrsim posao na sebi, sto je naravno oksimoron jer tome nema kraja.

      1. nina2vatre says:

        Sviđa mi se tekst, muslim da si baš dobro posložila kockice sa onim da zamislimo nekad šta bi rekli svojoj drugirici da je ona našem mjestu.. i ono da ni muśkarac ne mora biti savršen… pa zašto onda mi?
        Dobra poenta.
        Nego, većina ljudi ovo zna intuitivno, bez razmišljanja. Samo ko je jako strog prema sebi mora da izmišlja ovu toplu vodu.
        🙂

      2. zagrljajnost says:

        Poznata sam po tome sto znam sto vecina ljudi ne zna i ne znam sto vecina ljudi zna 😀

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s