Od kako znam za sebe, uvijek nešto eksperimentišem. Moji ljudi će potvrditi da sam stalno u nekim fazama rasta (kako ih ja definišem ili fazama ludila kako ih oni znaju definisati). To je taj growth mindset ili radim na tome da svakog dana u svakom pogledu napredujem.

Poslednjih dvije godine provela sam u učenju prihvatanja sebe, voljenja svake verzije sebe i praksi neosuđivanja ljudi (napomena: i ja sam ljud). Subjektivna ocjena dosadašnjih napora je visoka. Objektivna korist od tog eksperimenta: neprocjenjiva.

Tako da je došlo vrijeme za novi eksperiment. Postavljam ga javno radi dodatne odgovornosti, a i da sebe podsjetim na progres koji pravim.

Da ne ulazimo u Anjnštajnovu teoriju relativiteta, jedno od polja s kojim još nisam zadovoljna u svom životu jeste organizacija vremena. I to ne u smislu produktivnosti i “uspjeha” nego u smislu osjećaja da sam iskoristila cijeli dan. Razlog je to što sam se nedavno privremeno isključila s Facebooka iako sam preko njega dobila neke jako vrijedne informacije, ali ruku na srce – bar 60% vremena provedenih na internetu je čisti gubitak vremena. Skrol po skrol, ode život. Kad razmisliš da je ta kutijica naš prozor u svijet i bukvalno na jagodicama prstiju imaš sve informacije ovog svijeta i opet provedeš 2h dnevno listajući instagram sadašnje djevojke bivšeg dečka ili skrolajući kroz beskonačnost istih linkova na feedu. Ali o tome neki drugi put.

Ima taj citat da ko god da smo i šta god imamo u životu, jedna je istina – svi imamo 24h dnevno. Zvuči malo i nekako uvijek pobjegne kroz prste, pa sam odlučila da matematički obradim koliko je to zaista malo.

Moj trenutni idealni raspored obaveza (svakodnevnih) je sljedeći:

7h sna

8h posao (bilo posao u kancelariji ili na sastanku ili kod mame u bašti, posao je posao)

2h priprema i konzumiranje hrane (uključujući i 1h pauze za ručak koja se ne ubraja u 8h posla)

1h putovanje na i sa posla

Ukupno: 18h

Čistom matematikom, ostaje mi dodatnih 6h za sve što poželim. Pa sam odlučila da u narednih 100 dana tih 6h potrošim ne nešto što će mi omogućiti da i dalje rastem.

Ovim se putem javno obavezujem da ću u narednih 100 dana:

1h dnevno čitati

1h dnevno meditirati (moj koncept meditacije je malo drugačiji od stereotipa, ali uglavnom sjediti sama sa sobom, disati duboko i prihvatati i voljeti svoje misli)

1h šetati/baviti se nekom fizičkom aktivnosti

1h pisati

Daljom kalkulacijom vidimo da mi to i dalje ostavlja 2h za neplanirane aktivnosti (bilo to kupovina ili skajp sa prijateljima ili večera s prijateljima ili odlazak do poreske uprave (ovo zadnje možda bude tražilo više od pomenuta 2h ali u to vrijeme mogu meditirati, multitasking na najbolji način)).

Zašto 100 dana? Zvuči lijepo i okruglo i taman dovoljno da vidim promjenu koju će to napraviti u mom životu. Zašto javno? Neki ljudi na koje se trenutno ugledam kažu da je to najbolji način da se održi odgovornost, pritisak javnosti i samo-odgovornosti, pa da probamo.

Od progresa računam da ću se javljati svakih 30 dana, nije da druge mnogo interesuju naši  životi, ja to više radi sebe. Ako imate slične namjere, voljela bih vas čuti i bodriti, ipak smo zajedno u ovom divnom neredu od života.

31. maj – 8. septembar.

Pa da počnemo.