Kad umrem

Kad umrem
Na ispraćaj mi dođite
Obučeni u raznovrsne boje
Neonske narandžaste, žute i zelene
Meke tonove plave i ljubičaste
I vodopade crvene i višnja boje
U mom životu bilo je toliko boja
Da bi bilo šteta obojiti taj poslednji dan
Samo crnom

Kad umrem
Pustite neku lijepu muziku
I recitujte mi Miku Antića
Dok se ja budem oblačila
U cvjetove jorgovana i smetove snijega
Koji u tom nekom drugom životu
Žive zajedno u harmoniji
Jednog godišnjeg doba

Kad umrem
Umjesto spomenika sadite drveće
Ljepše ćete me se sjetiti
U hladu hrasta ili bagrema
Nego na taj jedan datum u godini
Koji je svemir izabrao
Da me sa sobom ponovo spoji
A to će mi dati i priliku
da se nestašno poigram s vama
I čvrknem vas u glavu nekim orahom ili žirom
Kad sebe u vjetar pretvorim
A vas u budućeg Njutna

Kad umrem
Plačite ako vam se plače
Ali ne radi svijeta
Koja vas emocija ponese u sjećanju na mene
Tu i ispoljite
Ja se nekako najviše nadam
Da će biti zagrljajna

Kad umrem
Umjesto saučešća
Izjavite ljubav
Nekome, sebi, svijetu oko sebe
Jer se ljubavi ostaje željno
Ako se ista ne pokaže često

Kad umrem
Ne nosite za mnom crninu
Nosite, ako možete, dobra djela
I nadu u bolje sutra
I vjeru da svijet može promijeniti jedna osoba
A u amanet vam ostavljam
Ta osoba ste vi
Makar to bio samo vaš svijet

Kad umrem, umjesto godišnjice
I rakije na nekom tamo groblju
Gdje nikad nisam ni bila
Otiđite u planine
Naći ćete me među poljskim cvijećem
I grebenima voljenih mi vrleti
Po Balkanu
Kojih se ne nauživah bježeći
Od gorčine u balkanskim ljudima

Kad umrem
Pretvorite nedostajanja
U zahvalnost što sam bila tu
Ako sam vas nekim dobrim dotakla
A ako nisam, izvinite mi
Pokušaću u drugom životu
Barem da vas rashladim na toplom ljetnom danu
Ili pomaknem sivilo oblačnog dana
Kad vam treba sunce

Kad umrem
Nemojte da vam bude žao što sam otišla
Smognite u srcu snage
Da vam bude drago
Što sam uopšte i došla
Jer ovo dijete se u svom vilajetu
I nauživalo i napatilo
I bilo bi šteta
Ne osjetiti obje strane tog novčića
Životnog

Kad umrem
Biće to jedan divan dan
Pun ljubavi i zagrljaja
I podsjećanja šta je zaista važno

Dopustite mi da vam kažem
Isto to je važno već sada
Okrenite prvi taj broj telefona
Kažite nekom da ga volite
Zovite na tu kafu i nekad je platite s merakom
Udarite dlan od dlan umjesto lajka
I generalno
Priđite mi sada
Kažite kako ste
Mene zaista zanima
I dajte da se izgrlimo k’o Ljudi
Dok još to možemo
I dok nas ima

 

 

 

 

 

Advertisements

One Comment Add yours

  1. Sanja Jelic Kristic says:

    Kako to da si ti napisala moju pjesmu prije mene?
    Hajde neka ti bude ali nećeš proći bez veeeeeeelikog zagrljaja!!

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s