Jednog dana
Odlepršaću iz ovog života
U neki stvarniji
Za koji me neće vezati
Ovaj čvor u želucu
I torba puna fascikli
Koje bezbroj puta
Odnesem s posla kući
I od kuće na posao

Obrnuću se naglavačke
Okrenuti igricu gravitacije
Prostrijeti oblake pod noge
I nebo pokriti travom
Onom mekanom
Što miriše na koševinu

Jednog dana
Plesaću uz neki džez
U polupraznoj birtiji
Galaksije X
I igraću pikado u prazan prostor
Koji će neki budući astronauti
Pokušavati dosegnuti
S druge strane dvosmjernog ogledala
U kome će se ogledati
Misleći da su sami

Jednog dana
Neću iz kapaka vaditi pitanje
Šta ja radim ovdje?
Pitanje koje kao urasli trn
U oku posmatrača
Učini ovaj svijet bolnim
I zbog kojeg obnevidimo
Za ljepote koje nas okružuju

Jednog dana
Znaću zašto sam ovdje
Jer ću to ovdje i sad biti ja
Jedinstveno i nerazdjeljivo
Kao čelo i usne
Dvoje zaljubljenih koji znaju
Da rastanak prijeti
Pa u toj sekundi prije rastanka
Izbrišu ljubavlju kao gumicom
Granicu između njih dvoje
Granicu vidlljivu i ovako
Samo onim slabovidnim
Koji granice između ljudi crtaju
Kao Brajlovo pismo
Da bi se snašli u svom mraku

Jednog dana
Otkotrljaću se u nirvanu
Svjesnog postojanja
U koju i danas slučajno zalutam
Vođena više težnjom svemira
No sopstvenom voljom
Jer volja je vezana
Strahom koji nas sve oblikuje

Jednog dana
Nestaće strah i postaću ja
A do tad
Ne vadi trnje iz očiju, Jelena
I ovo što si povadila
Napravilo je jaz između tebe
I ovih srećno slijepih
Koji po tmini bauljaju
Naoružani bejzbol palicom
Neke svoje pravičnosti
Koju su zamislili da svi treba da slijede

Ili vadi, kopaj rukama i nogama
Jer bolje ćeš se sagledati
U močvari čistilišta
Tuđih i sopstvenih očekivanja
Kroz koju moramo proći
Sad ili za šest drugih života
Pa ko prije
Njemu djevojka, žena, boginja

A ako već moraš da se vežeš
Veži se zagrljajima
I ljubavlju prema vrletima
U prirodi i u ljudima
Jer ravnicu je lako voljeti
A treba nas više što u drugima
I sebi samima
Volimo planine i prašume
I kamenjare pune rupa
Litice i uvale
Pa makar hiljadu puta pali
Bar ćemo se nagledati divota

Sve češće mi se dešava
Da na kraju pjesme, pisma, priče
Ne znam šta reći
Jer oni koji će me pročitati
Već su me pronašli između redova
A ovi što nisu već spoznali
Nikad i neće
Pa čemu onda pisati taj

Kraj