Voljela me je.
Često sam njene ruke osjećala na mojim ramenima kao da mi je njima prenosila ljekovitost nekih davnih znanja. Rađao se taj osjećaj na neviđeno jer me inače nije grlila. Imala je ogromnu želju i to se vidjelo na njoj, ali se od želje većinom nije micala.
Kao da se plašila da će tim dodirom shvatiti da ne postojim, da nisam tu.
Ili je možda morio strah da će tim dodirom potvrditi moje postojanje izvan nje.
Njoj je trebalo moje postojanje unutar nje. I njeno u meni. Tražila je tu potvrdu božanske povezanosti, potpuno nesvjesna da se Bog nalazi samo u puštanju, nikad u zadržavanju.

Bila je najmanja žena na planeti. Nikad nisam bila sigurna da li je takva rastom ili je ja takvu vidim. Gurala je veličinu svoje duše u neke nametnute kalupe, pa se tako ukalupljena lomila u struku. Kao da je svjesno željela da zauzme najmanji mogući prostor. Da nikom ne smeta.

Njene ruke su bile univerzum za sebe. Stamene ruke, jake, volu bi rep iščupale, često se znala našaliti. Ali opet tako nježne, prozirne, neuhvatljive. Najljepše su bile kad bi plele nešto. Voljela je da se pronalazi u tim svojim pletivima koje je počinjala da ne bude besposlena, nastavljala da nekoga obraduje, a završavala u transu, u meditaciji ostvarenog i vidljivog.

Voljela me je.
Njena ljubav je bila najbolja koju je ona mogla da da. I više od toga, bila je bar tri puta veća od ljubavi kojom su nju darivali. Kad bismo svi bili dovoljno hrabri da tri puta više volimo nego što smo voljeni.

Od nje sam dobila toliko toga. Terete preuzimam ja jer je duša njih rezervisala prije nego se kroz nju spustila na ovu planetu. Dobre stvari dajem njoj na zaslugu. Samo tako i možemo da se posmatramo. Kao dva odraza u ogledalu, moje i njene oči, moji i njeni obrazi.

Moje i njene ruke.
Ruke su ogledalo duše. Nisu oči. Oči su zauzete fokusiranjem na hiljadu i jedan piksel desetodimenzionalnog svijeta kojeg vidimo samo u 3D. Ruke su te koje ili tuku ili maze. Koje s obraza obrišu suzu ili zatvore vrata kad iz sobe tuge izađu da joj ne svjedoče.

Voljela me je.
Na način na koji niko nije znao tako da me voli.
Kroz njenu ljubav sam se ovaplotila na ovoj kosmičkoj ravni.
Hvala joj na tome.
Na ljubavi koju je znala da da. Davno sam pustila ljubav koju nije poznavala. Nadala se dušom i tijelom da će je sledeći život pogledati na način da i tu ljubav nauči. Da nauči da voli sebe. Bar onako kako je voljela mene. Za početak.

Voljela me je.
Voljela sam i ja nju.
A tek ću da je volim.