Kada se spoje sve ljubavi
koje smo u životu prema ljudima
osjećali
Kada se po porubima podsvijesti
nakupi prašina svih tih šta bi bilo da je bilo
pa se zamulja onim što jeste bilo
tada se u grudima podigne talas
neobjašnjive tuge
za koju nikad nisam mogla da razaznam
da li je tuga što je ljubavi uopšte bilo
ili što je takva kakva jeste prestala

Ne mogu čiste savjesti da kažem da je nestala
jer ljubavi nikad ne nestanu
one samo odu dalje
kao rijeka koja preko kamena pređe
i uglača ga ili izoštri
zavisno od pozicije tog kamena u tom trenutku
promijeni ga i ode dalje
ali je uvijek tu
samo u nekom drugom okeanu ili moru
ili nebu odakle opet čeka da padne

Kada se ostaci takve ljubavi nakupe
u srčanoj čakri
odakle prijete da se preliju
onda se zaglave u grlu negdje
i tada ih treba ili izgovoriti
ili progutati
ili pronaći način da se nečije ruke
dovoljno snažne da cunami zadrže
obaviju oko nas
kao brana
kao hiljadu džakova soli
naslaganih užurbano
kad ljudi oko vas znaju da prijeti poplava

Opet razmišljam
poplava jeste prgava stvar
ali je isto tako i izobilje vode
pa ako i ljubav prijeti da poplavi
to znači da je bar i bilo
a toliko ljudi prođe kroz život
kao pustinju
bauljajući za jednu jedinu kap

Ne može čovjek da ne osjeti zahvalnost
na otvorenosti sebe i svemira
da u svoj prostor takvu ljubav primi
pa zato svjesno idem
i skupljam ostatke ljubavi koje sam negdje zagubila
zaturila, zanemarila, s inatom podgurala pod tepih
jer znam da sve to ide u okean mene
pa bolje da se prepustim i propustim
nego da se doživotno branom ogradim

Jer kad prođe opasnost
i seljani tamo nekog sela
sklone iz rijeka džakove soli
i puste vodu da se vrati u njen tok
a da neću ja

Samo u tom toku i živimo
I volimo
I postojimo
Samo se takvom izvoru i vraćamo
A niko nam nije obećao da voda neće biti
Hladna
Surova
Ljekovita
Iscjeljujuća
Potpuna
Do nas je kakvom ćemo je opisati
I do kog stepena u nju ući
I hoćemo li vagati da li je april ili juli
I kad je sezona kupanja

Ljubav je ljekovita
kao i riječi što su
pa ponekad umjesto tog velikog zagrljaja
ja obučem plašt poezije
pa ga pustim da od mene napravi kraljicu
kad sam već pod vodom
da bar od algi pravim krunu
pa tako tečem i ja
kao i ova pjesma što teče
i hvala joj