Dosta ti je

“Dosta ti je.
Ljubavi, blagosti, lakoće.
Novca, putovanja, sreće.
Samostalnosti, nježnosti, plesa.
Djetinjeg smijeha i ženskog pogleda ispod obrva.”

“Vrijeme je da se uozbiljiš.
Već si dovoljno odskočila od poznatog,
porodičnog obrasca,
već si ostvarila sve što tvoje pretkinje
ni zamisliti nisu mogle.
I hoćeš još?
Mnogo se ti uzdižeš.
Stavi kamenčić u cipelu,
nešto bar da te žulja.
Ne smij se, oplakaćeš.
Eto jesam rekla da ćeš oplakati.”

“Ti samo tražiš idealnog,
a idealnog nema.
Previše si naivna,
naći ćeš nekog šmokljana da
i njega vučeš kao što nas vučeš.
Opet sanjariš,
u braku mora da bude svađa,
ko je još čuo za seks posle bebe,
naravno da ti svekrva neće odgovarati,
ti samo neke filmove u glavi okrećeš.”

“Kako to misliš napuštaš stalni posao?
Trpi i ćuti, misliš da mi nismo trpili?
Tako ti je to u državnom, ko se još od države ofajdio?
Tako ti je to u privatnom,
privatnik se na glavu mora popeti,
ako si prijavljena i plata ne kasni,
šta još ima da tražiš?
Pazi, ti si sad svoj šef,
pokušaće svako da te zezne.
Gledaj i ti da se provučeš gdje možeš,
ko još plaća poreze na Balkanu?”

“Ne možeš ti tako visoka da budeš ženstvena.
Ti možeš da budeš jaka, to je bolje.
I da, ne može se biti sve.
Ne postoji lijep, dobar, uspješan i zgodan čovjek.
Uvijek jedno fali.
Kad ćeš da rađaš djecu?
Neka te još, ko se još od djece usrećio.
Rodi sebi jedno,
makar i sama,
ko će se oko tebe brinuti kad ostariš?”

O titani univerzuma, čega sam se sve
u ovom životu naslušala.
Koji su mi se sve kodovi duboko
u um i srce urezali
zbog balkanskog mentaliteta
i jebenog straha od života
te tuđih očekivanja.
Na čemu sam sve ove godine radila.
I šta sam sve otpustila.
Sa osmijehom, sa lakoćom.
Sve mogu.
Sve hoću.
Sve jesam.
Sve što je meni potrebno.
Ne priznajem više potrebu da se dobro pomučim
da nešto ostvarim.
Ja sam svoje muke ovjerila,
kao hodočasnici na svetom putu pronalaženja.
Od bogova sad dobijam samo najljepše
i sve što je teško, lako otpustim.

Na listi ciljeva za novu godinu imam:
– Biti nježan prema sebi.
– Tražiti lakoću u svemu što mi dolazi.
– Prihvatiti sve što zaslužujem.
– Biti meka i nježna i ljubavna.
– Ostaviti sve što me sputava.
– Sebe na prvo mjesto.

Samo na to dosta pristajem.
Moja mjerila, moji aršini,
moj život, moje tijelo,
moje granice i moje ruke.
Zagrljajnije nego što su ikad bile.

A vi?

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s