32

“It’s my birthday!” pjevušim od kad se ustanem dok ne zaspim. Važno je slaviti rođendane. One dane na koje nas je univerzum od sebe odvojio i sa planetom spojio, kako bismo uljepšali svoj svijet i svijet ljudi oko nas. Dao nam ljubav, to nepresušno vrelo unutar nas, ono koje se ne gasi ma šta nam se dešavalo. Nema tog vrtloga, te brane, tih vanjskih uticaja koji tu bujicu mogu zaustaviti. Belaj je, nema ni onih koji je mogu otvoriti.

Samo mi i sami sebi, skloniti se ljubavi s puta. Otključati sve to ključem zahvalnosti za sve što smo bili, sve što jesmo i što ćemo tek biti. Zaliti često zagrljajima. Dohraniti pravim ljudima i putovanjima.

Ja sam svoje rođendane počela slaviti tek prije par godina, ovako od srca. Da mi neko da 90 novčića ili cvjetova i kaže to je to, čiča miča gotova priča, pa ti vidi šta ćeš s njima, dobro bih promislila kako da ih potrošim. Kako da ih se nauživam. Danas je moj dan. I svaki dan je moj dan, ali danas se ljudi bude na četiri strane svijeta, sjedaju za neki ekran i svoju pažnju, na taj dragocjeni minut, okreću meni. Lete dobre želje, ljubav i zagrljaji kao zvijezde padalice. Svemiru, hvala ti. Na njima, na ljudima, na svijesti, na spoznaji.

Noćas sam zaspala par minuta posle ponoći. Tačno tamo kad se rodio dan, u tih par sekundi, oko mene su se obavile ruke koje me vole najljepše na svijetu. Pomislila sam: “Bože, da mi se svaki rođendan probuditi sa nekim ko me grli ovako i na ovaj način.” Ljepšu želju nisam mogla smisliti.

Ove godine sebi želim dvije stvari. Lakoću i ljubav. Onu iskonsku, pravu, koja me drži u sadašnjem trenutku. Koja izvire iznutra i ponire u svaku poru. I lakoću koju često sama sebi ne dozvolim.

Danas univerzum sluša, načuljio je uši dok ga za rukav vuku moji anđeli čuvari, da mu skrenu pažnju na zagrljajnost dana. Pa kad već sluša, evo da mu kažem:

Ja bih još i sunca, slanu kožu, svježeg voća i otvorenih srca.
Napola pojedenih torti koje su se načele prije rođendana jer nije bitna forma, bitna je suština, a to je da su oko tebe i dan prije tog dana bili ljudi sa kojima si poželjela uzeti viljušku i podijeliti slatki zalogaj i osmijeh.
Ja bih zelenila, otvorene vode, šume i memorije u glavi da zapamti sve te divne krajolike kojima nas je univerzum počastio.
Ako može, lakih nogu, dobre muzike i smijeha. Plesa, o univerzumu, daj plesa još.
Ja bih da budem zagrljena onoliko koliko grlim. Da se dopustim i prepustim.

Svjetlucaju ove želje kao galaksija i shvatam koliko sam srećna i blagoslovena što baš njih zamišljam, što su mi sva ta ostvarenja na dohvat ruke i duše.
Razumjeli smo se svemiru, ne znam kojim sam dobrim djelima u prošlim životima zaslužila ovaj života, ali imam da ti kažem:

Hvala ti.
Hvala vam.
32 puta.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s