Danas su Oci

Ne mogu suze dovoljno brzo da nagrnu
koliko ja mogu brzo da ih progutam.
Između onog “plakati ne valja, za dušu”,
pitam se čiju, za moju bi baš valjalo,
a onaj koga oplakujem ne bi mi ni a rekao
jer me puštao da plačem i dok je živ bio.

Pustim sebe, pa se prekinem
da se ne bih životno prekinula
otkinula, odlepršala u neke vrleti
Bosne ponosne
gdje od suza odmah so nastane.

Puštam se da plačem u filmovima,
reklamama, tik tokovima,
rijekama fotografija koje mi svemir servira
svaki video frame
baš jednog oca prikazuje.

Skačem sa jedne na drugu planinu
Od one zvane “Ne-žalim-dovoljno”
do “Hoće-li-ovaj potok vode ikad stati”
a između njih provalija duboka
taman koliko i moja ljubav prema njemu.

Reče mi terapeut neki dan
što komplikovaniji odnos za života
to komplikovanija žal posle smrti
mislim se u sebi
šta tu ima da se komplikuje
kad mi se želudac u vrat popeo
i kuca kao žila kukavica
ime joj spominjem
da ne zakukam sama.

Moj tata je bio veliki čovjek
u svakom pogledu
o njemu ne mogu pjesmu da napišem
to u knjigu čitavu ne bi stalo
a pisaću je jednog dana
kao izgovor da mu ime spomenem
što ja, što drugi ljudi kod kojih je ljubav zaslužio.

Danas su Oci.
Prvi bez njega.
Mi u Bosni taj običaj imamo
da na ovaj dan očeve vežemo
tražeći poklone ne bi li ih odvezali
ljubav nam dao životnu
da nas vječno za sebe veže.

Od njega imam snalažljivost,
nesebičnost i humor,
gdje ćeš veća ordenja,
danas sam samu sebe zamajavala,
hodala kilometrima kad on već nije mogao,
ogolila ramena bez jakne da dokažem
da mi nije hladno kao što je njemu uvijek bilo,
a on to sve odnekud vidi i smije se.

Pa mi je poslao goluba na terasu
Pa sunce da ogrije gola ramena
Pa priču o djevojčici koja se na kraju
tog nekog filma
baš sa ocem ponovo sastavila.

U redu je ćale, sve mi je jasno.
Putuj i navrati ponekad,
ne moraš dugo,
i ja bih svijet i kosmos obilazila
da sam već u radosti na onaj svijet prešla.
Idi pecaj, vozi taj svemirski motor.
I čekaj tamo negdje, brzo će proći ovih
sedamdeset godina koliko još planiram da živim,
pa se vidimo da opet remija poigramo.

Pustiću te da pobijediš ovaj put.
Hoću, života mi.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google photo

You are commenting using your Google account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s