Ja ne mogu da stojim i gledam samo kako život prolazi
Ne mogu da se odljubim u dobrotu ljudi
Koju često samo ja i vidim
Evo sam opet ustala
Zamalo napisah usrala
Hoće jezik pravo
I shvatila da ne mogu da se dignem bez da me zaboli lijeva peta
Petni trn nastaje od tereta
Ja sam se u petnom trnu rodila
Kad bi univerzum imao lijevu nogu
Pa na mene da stane
Isto bih ga zažigala
Da ga na sebe podsjetim

Ja ne mogu da odustajem
Od sebe, od svijeta, od sebe u ovom svijetu
A očekivalo bi se da mogu
Odustaju i mnogo bolji
A ja baš ne mogu

Ne mogu kad god vidim novčić da se ne nasmiješim
Misleći gle danas će nekom osmijeh na lice donijeti

Ne mogu kad vidim lijepu ženu
Da duboko u sebi ne kažem ma bravo kraljice
I da joj ne nabacim jedan energetski high five
Sve s osmijehom
Da ni ne zna
Al osjeti garant

Ja ne mogu da se prodajem više
Gotovo, prošlo vrijeme popusta
Dva u jedan kupovina
I one size fit all dilova
To ti je što ti je
Pa ti uzmi ako odgovara
A ako ne odgovara
Ne uzimaj ljubim te
Ne razvlači tanku tkaninu
Od najčudnijih je niti satkana
Jednom kad me razvučeš
Propišam majčino mlijeko
Da se sama u sebe vratim

Dalje ne mogu da živim za sutra
Odavno imam tu privilegiju
Koju sam, da budemo realni, sama zaradila
Da ne živim od danas do sutra
Ali sam navikla da živim tri koraka unaprijed
Neki dan mi osvanu misao
Kao da sam cijeli život žurila unaprijed
Ne znajući koliko i da li ima tog sutra
Dodatno gurana od pozadi
Očekivanjima tuđim

Ne mogu kratke pjesme da pišem
Sve pokušavam da se smislim
Kako se to radi jer Bože moj
Ko će ove moje epopeje do kraja čitati
A nekako se uvijek namjesti
Da mi najvažnija poruka ostane za kraj
Valjda mi treba vremena i prostora
Da se u sebe dovoljno sunovratim
Da do srži dođem
Pa se onda sjetim prethodnog mi stiha
A to je da ne mogu da se kalupim ni za koga više
I ko će da čita
Evo ja ću
Za mene je i pisano
Kao lijek za prošlost, sadašnjost i budućnost
Kao naslijeđe za pretke i djecu koju nikad neću roditi
A najviše kao epitaf naživo
Koga evo godina
I nadam se decenijama još
Iz sebe cijedim
Kad se sama sebi dopustim

Na kraju, dođosmo li do te poruke Jelena moja
Ne mogu svašta nešto u životu
Ali jednu stvar naučih da mogu
Mogu da ne mogu

I bravo ja