Suđeno nam je

Prolaze mi sati u promišljanjugdje si i šta radišjedva čekajući da mi nekad pričaš“ej, te i te godine, dok te još nisam poznavaood sebe sam gradio ovo što si zavoljela”. Pitam se ponekad da li znašda tačno znam gdje bi se smjestio u mom savršenom stanuda u ovom ćošku svemira koji sam za sebe izgradilapostoji…

Beautiful pain

There is beauty in this painthe underlying shapein a shapeless sandpit where things are easily lostand never foundunlike the tiny pieces of sand dustthat remain with you for decadesuntil you wash them a thousand timesinside and outwith streams of tearsand oceans of water running in the showerwith you clenching your knees with your hands around…

32

“It’s my birthday!” pjevušim od kad se ustanem dok ne zaspim. Važno je slaviti rođendane. One dane na koje nas je univerzum od sebe odvojio i sa planetom spojio, kako bismo uljepšali svoj svijet i svijet ljudi oko nas. Dao nam ljubav, to nepresušno vrelo unutar nas, ono koje se ne gasi ma šta nam…

Dosta ti je

“Dosta ti je.Ljubavi, blagosti, lakoće.Novca, putovanja, sreće.Samostalnosti, nježnosti, plesa.Djetinjeg smijeha i ženskog pogleda ispod obrva.” “Vrijeme je da se uozbiljiš. Već si dovoljno odskočila od poznatog,porodičnog obrasca,već si ostvarila sve što tvoje pretkinje ni zamisliti nisu mogle.I hoćeš još? Mnogo se ti uzdižeš.Stavi kamenčić u cipelu,nešto bar da te žulja.Ne smij se, oplakaćeš.Eto jesam rekla…

Nekad i sad

Možda nisam bila voljenana sve načine koji su mi bili potrebni.Možda su moje ruke toliko puta ostajale prazneda sam se u svemir ovako i vinula da bar neki zagrljaj dosegnem.Možda su moji zglobovi bili utišavanikad sam se u vječnom plesu okretalapokušavajući svom silinom da muziku univerzumaupakujem u zalogaj probavljiv za one koji svijet ne vide…

Divlja žena

U meni postoji hiljadu svijetovaduboko isprepletenihpulsirajućihumirućih i oživljujućih u isti mah. Za slobodu se bore žena svetica, bludnicaona koja diše kontrolu i sigurnostsa onom koja bi se životno prepustilapa makar je razapeli na četiri strane svijeta.U meni obitava divlja ženaona koja se bogu na obraz naslonida bi je u vrletima univerzumaobljubio. Ona je majka kraljicasvega…

Oda ljubavi

Hej ti!Čudo jedno!Da, ti, baš ti.Što grliš najdivnije na planeti.I u stanju si da za ljude koje volišpreplivaš okeane i pomjeriš planine.Što radiš na sebi svaki bogovetni dan,pa i po cijenu produktivnosti, a opet imaš hrabrosti da sumnji pravo u oči pogledaš.Tebi koja voliš da voliši možeš satima da mazišbilo šta što je živo i…

Tijelo

Uhvatim sebe ponekad kako se od sebe otimam. Ono što tijelo osjeća, uzmem kao iskrzali ožiljak, kao ranu koja zarasta, pa je tako krtim i krunim dok ne prokrvari ponovo. U tim linijama crvenilakoje taj trag kaplje stvaraja vidim sve što jesam. Vidim svoju srž, svoje jastvo, svoje ljubavisakrivene u preponama univerzumadok se oko mene…

Moja tuga treba pozornicu

Scenario je svaku put isti. Osoba A je tužna. Osoba A tugu preživa i preživljava sama, pa u nekom momentu poželi da tugu podijeli sa osobom B. Osoba B u sebi otvara duboko usađeni manifesto kako se odnositi prema osobi A. Potrebno je, naime, zakrpiti tugu. Što prije je otkloniti. Što više osoba B voli…

Tu me manques

Na francuskom sve što progovoriš zvuči kao sočna kruška pečena u bijelom vinu sa cimetom i karanfilićima. Drvene stolice u trokiranom izdanju odolijevaju pariškim vjetrovimadok oko njih kljucaju goluždravi golubovimoleći univerzum za parče hljeba. Jesen je. Drveće se okitilo svim bojama ovog svijeta, kao šiparice koje iz internata izađupa zelenu uniformu zamijene onim što im…

Pisma Mariji vol.1: O hrabrosti

Draga Marija, U Beogradu je vruće. Dovoljno vruće da se o tome priča po haustorima i autobuskim stajalištima, nedovoljno da se ostane kući. Na momente pirka neki vjetrić koju vrhove drveća pretvori u tumače znakovnog jezika, pa pokazuju znak aplauza. Suncu, svijetu ili svemiru, pitam se ponekad. I u ljudima je vrelina. Pričala sam o…

Zauvijek

Vozila bih se autoputem tvog tijelamoleći se svetim ocima da je nalik onom u Bosni,pa da mi treba deset godina da koji kilometar tvoje kože pređemdok nalazim ljepotu u svakom prevoju i crvenu vrpcu siječem na svako par metara. Voljela bih te onako kako te niko nikada nije volioi nećejer svi oni te nisu znali…