Uhvatim sebe

Uhvatim ponekad sebekako se u svijetu ogledam.U ljudima oko mene, situacijama i zapletima,u cvijeću, drveću i kamenju,u ljubavi s kojom me gledajui u nerazumijevanju s kojim se susrećem. Uhvatim ponekad sebekako postojim u odrazima samo.Kao da duša šmugnena neki davno zasluženi odmor.U prašume drugih univerzumana koje sam naišla u snovima koje sam otreslakao nevažne,kao čudne.Kao…

Ljudi uvijek odlaze

Prstima je dobovala po stolu između njih dvoje. Tap-tap-tap, jednolični ritam iscrtavao je ravnu liniju. Opet i iznova. Liniju koju je nesvjesno iscrtala, pola kao štit, pola kao granicu koja se ne prelazi. Granicu na kojoj su lebdjeli životima. Prstima je dobovala da zaposli ruke i da ga prekine u nesvjesnoj namjeri da je za…

Odsustvo straha

U moru tuđih strahovaJa plovim bez jedraProlazim kroz talase i cunamijeNeokrnjena, sigurna, ušuškanaSvjesna da je sve ureduDa je sve kako treba da budeI sve kako treba da bude sam ja Povremeno mi barku okrzne neki talas bliskih mi brodovaDovoljno da me na oluju podsjetiNedovoljno da me poljuljaJer moje oluje su davno ovaj brod izrešetaleOduvale sve…

Voljela me je

Voljela me je. Često sam njene ruke osjećala na mojim ramenima kao da mi je njima prenosila ljekovitost nekih davnih znanja. Rađao se taj osjećaj na neviđeno jer me inače nije grlila. Imala je ogromnu želju i to se vidjelo na njoj, ali se od želje većinom nije micala. Kao da se plašila da će…

Čavke sa zubima

U dubinama moje duše leže čavke sa oštrim zubima.Leže, ne lete, čekaju svoj red.Čekaju svoju žrtvu koju im na oltaru prinosim. Obično to bude neki dio mene, dio koji bi trebalo oglodati,pa da ili zasija ili da otpadne. U danima kao što je ovajkad nema sunca i kad tišina prevladačujem ih jasnije nego ikadone ne…

Ti dolaziš

Dolaziš, osjećam te u džepovima svemira, u dahu zimskog jutra, u ritmu mojih kukova kad me pokrenu note sa radija. Osjetim te kroz prostor i vrijeme, zamrzne mi se vazduh u plućima kad se negdje u prostoru mimoiđemo dok se oko nas slama svaki Njutnov zakon. Dolaziš, znam.Pjevaćeš mi Dvornikovu “Ljubav se zove imenom tvojim”…

O smrti

Mi pjesnici u pokušaju uvijek o smrti govorimo. Kad malo bolje pogledaš, nema te poezije ni proze koja je u sebe nije utkala. O smrti pišu oni koji se nadaju da će od nje uteći ako nikako drugačije, onda tim svojim riječima. Jer besmrtnosti nema bez smrti, kao što ni života nema bez besmrtnosti, samo…

O mrtvima sve najbolje

Jednog dana ostaće zapisano da sam veći dio svojih desetih i dvadesetih provela čekajući da ljudi prema meni postupaju isto kao što ja postupam prema njima. Ostaće zapisano da tako nešto čekaju samo ove bjelosvjetske budale koje se u kalupe ne uklapaju ni fizički, ni mentalno, ni duhovno, ni emotivno. Ostaće zapisano da su me…

Mikina pesma

Šta je za mene Miroslav Antić pitaće neko kad vidi da ga dijelim. Mada ja Miku ne dijelim njega čuvam samo za sebe u trenucima najveće sreće i tuge baš kao što bi on i volio. Mika je dokaz da nisam sama u univerzumu besmisla koji smisao dobije samo kroz drage nam ljude. Mika je…

Ožiljci na rukama

Imam taj običaj Da jedan ožiljak zamijenim drugim. Kad god pogledam sopstvene ruke na njima uvijek ima neki trag. Taman što jedan izblijedi Otkine se drugi komad kože i krene da mijenja boje. Ne radim to namjerno. Neko će reći, naravno da radiš. Tu namjeru si postavila u nekom praživotu da te na nešto podsjeti….

Treći put izbjeglica, treći put povratnik

Prvi put smo izbjegli 1992. Dan je bio sasvim normalan, mama je ujutro otišla do prodavnice i usput srela komšinicu. Zvaćemo je Fatima. Fatimi je muž radio u Predsjedništvu pa je znao šta se sprema. Mami je Fatima rekla da oni za 10 minuta kreću za Švedsku, da imaju vezu na granici i da možemo…

Kakve su žene na Balkanu?

Kakve ja žene u svom životu imam, ljudi. Išla bih kao onaj glasnik po selima, vikala, udarala u bubnjeve, budila ljude govoreći im o ženama koje poznajem. Jake su to žene, ratnice, majke, ljubičice, nježne i snažne u isti mah. Dopuštaju sebi da budu ranjive, da vole, da budu voljene. Mijenjaju svijet. Moj sigurno i…