Ruke u amanet

Vrtim u rukama predivo životakao moja baka što je preslicom tkala tepiheizvodim šare i nitine tako savršeno niti pod konackao moja majkaali dovoljno uvezano da se ne raspadnu. Ima u toj raskićenosti ljepotei zakona fizike koje niti naizgled nevezanepovežu za sva vremena. Pa čak i ako ih nekad neko razvežena svakoj niti ostaje utisnuti trag…

Balkansko prokletstvo

Ponekad se zapitam hoće li ikad najljepša poezija iz mene izaćiiz mjesta sreće, a ne bola?Pitam se da li zato tako često u sebi kandžama kopam napola zacijeljene rane, rane koje zasulužuju da ih se ostave na miru, ma šta na miru, da ih se ostave u prošlostigdje odavno pripadaju. Hoću li se maći od…

Postojanje

Postoje neke tišine između ljudi od kojih iznutra odumremo od vikekad se na dvoje spusti zavjesapa se sa pozornice spustimo u publikupa bi vraćali nevoljne glumce na bisda još koji minut ljubavi ugrabimojoš koji minut dvaput vrednijisad kad znamo da se primiče kraj. Postoje neki obrisi davnih pogledakoje u dlanu zasvrbe leptirićemleptirićem za koga znamo…

Ogledala

Ušla sam u stan pun ogledalagdje god se okrenem dočeka me neki ugao mene koji nisam prije primjetilada me podsjeti da živimo u desetdimenzionalnom svijetumi koji najčešće u dvije dimenzije razmišljamoda li je nešto dobro ili nijetaj subjektivni osjećaj je zajeb stoljećajer tek kad vrijeme prođei prostor se pretvori u sjećanjatek onda možemo da sudimoko…

Kako sam prestala da volim sebe?

U moru tekstova o tome kako voljeti sebe, malo je onih koji se bave temom kako smo to uopšte prestali. Dijete kad se rodi, ako se hrani pažnjom i ljubavlju umjesto strahom i mržnjom, ono voli sebe taman koliko i svijet oko sebe. Možda mrvicu i više. Tu negdje usput uguše nam tu ljubav prema…

Ostaci ljubavi

Kada se spoje sve ljubavi koje smo u životu prema ljudimaosjećaliKada se po porubima podsvijesti nakupi prašina svih tih šta bi bilo da je bilopa se zamulja onim što jeste bilotada se u grudima podigne talasneobjašnjive tugeza koju nikad nisam mogla da razaznamda li je tuga što je ljubavi uopšte biloili što je takva kakva…

Crne rupe

Da vam kažem nešto o omiljenim mi nebeskim tijelima.Danas je objavljena prva fotografija crne rupe. Crne rupe, znali ste sigurno, nisu nikakve rupe. One su nekada bile velike, masivne zvijezde.Zvijezde koje su po okončanju svog velelepnog života, posustale i predale se gravitaciji. Pa su se urušile u sopstveno jezgro, tamo gdje sve počiva, odbacivši spoljašnje…

Uhvatim sebe

Uhvatim ponekad sebekako se u svijetu ogledam.U ljudima oko mene, situacijama i zapletima,u cvijeću, drveću i kamenju,u ljubavi s kojom me gledajui u nerazumijevanju s kojim se susrećem. Uhvatim ponekad sebekako postojim u odrazima samo.Kao da duša šmugnena neki davno zasluženi odmor.U prašume drugih univerzumana koje sam naišla u snovima koje sam otreslakao nevažne,kao čudne.Kao…

Ljudi uvijek odlaze

Prstima je dobovala po stolu između njih dvoje. Tap-tap-tap, jednolični ritam iscrtavao je ravnu liniju. Opet i iznova. Liniju koju je nesvjesno iscrtala, pola kao štit, pola kao granicu koja se ne prelazi. Granicu na kojoj su lebdjeli životima. Prstima je dobovala da zaposli ruke i da ga prekine u nesvjesnoj namjeri da je za…

Odsustvo straha

U moru tuđih strahovaJa plovim bez jedraProlazim kroz talase i cunamijeNeokrnjena, sigurna, ušuškanaSvjesna da je sve ureduDa je sve kako treba da budeI sve kako treba da bude sam ja Povremeno mi barku okrzne neki talas bliskih mi brodovaDovoljno da me na oluju podsjetiNedovoljno da me poljuljaJer moje oluje su davno ovaj brod izrešetaleOduvale sve…

Voljela me je

Voljela me je. Često sam njene ruke osjećala na mojim ramenima kao da mi je njima prenosila ljekovitost nekih davnih znanja. Rađao se taj osjećaj na neviđeno jer me inače nije grlila. Imala je ogromnu želju i to se vidjelo na njoj, ali se od želje većinom nije micala. Kao da se plašila da će…

Čavke sa zubima

U dubinama moje duše leže čavke sa oštrim zubima.Leže, ne lete, čekaju svoj red.Čekaju svoju žrtvu koju im na oltaru prinosim. Obično to bude neki dio mene, dio koji bi trebalo oglodati,pa da ili zasija ili da otpadne. U danima kao što je ovajkad nema sunca i kad tišina prevladačujem ih jasnije nego ikadone ne…