Oproštaj

Uhvatim sebe kako se od tebe opraštam Još uvijek U prolazu Usput Ćoškovima nekih tuđih tuga Dok čekam da neko prođe ili dođe Od tebe se nikad nisam skroz oprostila Kao od knjige hiljadu puta otvarane Pa zatvarane Naizgled zatvorene Ali sa uglovima stranice pretvorenim u takozvane “uši” Koje sam toliko mrzila Jer knjigu povrijede…

Tuđi prsti

Dođem u neko bestežinsko  stanje Svakih par mjeseci, na godinu Kad sjedim, pa mi ničim izazvano Utrnu noge, ruke i glava Taman tamo oko laktova, koljena i vrata Gdje se valjda po šavovima sastavljam I tako u tom stanju Osjetim svu prolaznost svega I mene u svemu Pa se zapitam ponekad Da li se moje…

Lako je tebi

U ediciji balkanskog mentaliteta “Nek’ komšiji crkne krava” jedna od omiljenijih fraza mi je ona tako često izgovorena i društveno prihvatljiva “Lako je tebi”. Da ne dajem previše zasluga našem mentalitetu, ima je i u engleskom govornom području i taj sentiment se proteže globalno, ali nigdje se ne upotrebljava kao kod nas kao ubojito oružje…

Kad umrem

Kad umrem Na ispraćaj mi dođite Obučeni u raznovrsne boje Neonske narandžaste, žute i zelene Meke tonove plave i ljubičaste I vodopade crvene i višnja boje U mom životu bilo je toliko boja Da bi bilo šteta obojiti taj poslednji dan Samo crnom Kad umrem Pustite neku lijepu muziku I recitujte mi Miku Antića Dok…

Čovjek u najavi

Kad me pitaju, ko si ti? Ja se skamenim. Može li, rođače, neko lakše pitanje? Na primjer, o dubini crnih rupa ili postojanju raja i pakla? Na ta dva imam bar teoriju. Na ovo prvo spomenuto, ni to. Jesam li Bosanka, Hercegovka ili nesto treće? Određuju li me zaista granice koje se mogu iscrtati samo…

Sutra

Sutra je magična zemlja snova U njoj sve ima i sve može I živi generalno jedna vrednija ja Koja jede zdravo Voli nesebično Svaki dan vježba 30 minuta Meditira, radi jogu Spašava svijet I svira violinu Sutra su brežuljci i slapovi snijega I neka ja koja je naučila da skija U toj zemlji savršenstva Ona…

Vodič za voljeti me

Da bi me voljeli morate znati ko sam. Najnesigurnija sam kad grlim Kad grlim u meni nastaje borba titana Jesam li previsoka, treba li da se sagnem, Kako da zagrlim a ne suviše jako, jesmo li bliski dovoljno da te odignem od zemlje i zavrtim, hoću li pronaći nekad nekoga ko će mene zavrtiti, zašto…

Ramena

Malo koji dio tijela Ima funkciju u izražavanju emocija Kao što su ramena Ramena u književnosti nose terete svijeta Pretvaraju nas u Atlase i čine superljudima Opravdavaju sve ono što ne treba da se nosi na njima Jer teret koji sami preuzmemo Lakši je od tereta koji nam drugi daju Tako sami sebe lažemo Ramenima…

Višak postojanja

Uvijek su žene te Koje ukažu na višak postojanja Žene i možda čangrizavi starci Ali njih opravdaš čangrizavošću U javnom prevozu Javnom prostoru Idi sa svojim viškom u Svoja četiri zida Mi debeli, širi, duži Ne volimo sjedišta do prozora Jer prije ili kasnije Neko će sjesti do nas Sjesti na nas Na taj dio…

Ne bih preživjela da su ljudi zli

Postoji ta neka tmina u nama. Ne znam da li se rađamo s njom ili je u nas urežu drugi ljudi. Postoji to neko beznađe u kojem plutaš po površini svemira. Nemira, možda? Uvijek sam se pitala kakav bi moj život bio da se tmina mog života nije pojavila. Ili bar tako rano u mom…

Koliko ljudi poznaje naše pravo ja?

Godinama se priča o društvenim mrežama koje stvaraju otuđenost u ljudima. Seminari, radionice, rehabilitacija nedruštvenosti, skoro pa biznis. Svaka generacija voli da misli da su na vrhu, pa makar to bilo na vrhu propasti. Sigurna sam da su isti komentari bili kad su izmišljene novine ili radio ili TV. Nije otuđenost u tehnologiji, otuđenost je…

Looking for love

Looking for love Is like asking a fish where the water is She is swimming in it Without even knowing it   Who and when implanted this idea Of needing to find love And with it The notion that we have somehow lost it   The baby is born She loves everything Mom and Dad…