Oda sestrama

Hej ti,
boginjo neopisana.
Jesi li se nekad usudila
da razmišljaš,
dok dobuje kiša po prozorima
tog juna od kojeg je napravila oktobar,
jesi li sanjala nekad
da sve možeš i sve znaš?

Kada si se na atome raspadala,
kada si grcala u suzama
pitajući se čemu ovo sve i dokle,
jesi li tad smogla snage da pomisliš
da ćeš biti tu gdje si danas?

Koliko si se puta kažnjavala
za sve što nisi
i sve što jesi.
Koliko si jeda umjesto sladoleda pojela
za sve što si mogla da budeš?

Jesi li svjesna napokon
da si bila tačno ono što je trebalo da budeš?
Da nisi mogla bolje
jer bolje od tebe za tebe ne postoji.
Svaka tvoja verzija je kamen temeljac
na koje se naslanja ne samo tvoje biće
nego i grad čitav ljudi oko tebe.

Sve ono pod svodom nebeskim
što si smatrala greškom,
božanski je nadahnuto
dato tebi kao lekcija u ovom svijetu
i svijetu kao inspiracija
šta ljudsko jedno biće
može svojom nadljudskom ljubavlju
da postigne.

Možda je bolja riječ – dostigne.
Kad smo se u ovoj ravni univerzuma
ovaplotili,
kad smo se od vječne ljubavi
kroz majčin kanal
u ovaj svijet spustili,
sa sobom smo donijeli trag
bezuslovne ljubavi
bez koje ova tapiserija
ne bi bila kompletna.

Sve ono što smo smatrali
greškom
manom
nesavršenim
suvišnim
sebičnim
neoprostivim
sve to je za nas omaška,
a za širu sliku
obrazac kojim tečemo
od sad do pamtivijeka
i kroz sve reinkarnacije.

Hej ti, ženo savršena.
Jer takva jesi,
samo nisi svršena
ni u onom smislu
da je od tebe poslednja verzija napravljena
niti u onom drugom, orgazmičnom
jer i za jedno i za drugo
potrebno je prepuštanje.

Potrebno je da svu ljubav
koju drugima bezuslovno daješ
prema sebi okreneš.
Potrebno je uzeti izvor
zaplesati magiju pod punim zvijezdama
pozvati sestre vile
i svoje pleme
i vodu okrenuti prema sebi.

Okupati se u punoći našeg dodira
zavoljeti krivine i teksturu naše kože
osjetiti dah kojim život nadahnjujemo
ušuškati se u sopstveni zagrljaj
dok se svemir nama podaje
znajući da smo napokon otkrile
apsolutnu istinu.

Ti, sestro ne po krvi,
ali po duši,
koja ovo čitaš
i u ovim redovima se nalaziš
baš ti:
Vrijedna si.
Voljena si.
Sigurna si.
Dovoljna si.
Sijaš kao sunce.
Radiš najbolje što znaš.

I na tome ti hvala.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s