Tebi, djevojčice

Hej ti djevojčice,
ti kojoj je zakinuto postojanje
kojoj je u amanet ostavljena
zabrana
da budeš
da postojiš
da rasteš.

Nije tako jednostavno
nisu to bile samo ruke
vezane lancem
bila je ta zabrana
suptilna, diskretna
mirna
skoro uspavljujuća
kao kad obuješ broj manji patike
i dalje možeš da hodaš
malo te boli, ali navikla si
smjehom strah pokriješ uvijek
mnogo više ne vidiš sve
iskrivljene prste
i vene koje te čekaju sutra
kad odrasteš
kad ne budeš nigdje pristala
kad ti sve to što je sabijeno
izraste izvan okvira
kad cipele budeš birala po mjeri
znajući da neće potrajati
jer je taj mali prst
odlučio da izvede veliki ustanak
i da se od monarhije odvoji
pa će kad tad probiti oklop
jer ne da više na sebe.

Tebi djevojčice
tebi kojoj je bilo zabranjeno
da se ljuti
da bude tužna
da plače
rečeno ti je bezbroj puta
za tim emocijama
nema potrebe
trgni se
budi jaka
ne daj da te vide.

Ne daj da te vide
do te mjere
da si samu sebe sebi
zamaglila
otuđila
otežala
zaštitila se slojevima svega
što tebi ne pripada.

Ti, dijete sunce
ti djevojčice širokog osmijeha
gdje smo te usput izgubili
čemu su se nadali ti krotitelji
kad su te u ringu sagledavali
kao polugolu robinju
koja još nikom ne pripada.

Sunce, svijet ti mnogo duguje.
Previše da ti ikad vrati.
Nedovoljno da te neki drugi svijet
sebi prisvoji
i na tome mu hvala.
Nisu te imali
ali te nisu ni ubili.

Oduvijek si postojala
u svom svijetu
u potocima svega što kroz tebe teče
i svega što je doživotno vrijedno.

Tebe, djevojčice, volim.

Bezuslovno.
Pogotovo kad se ljutiš.
Kad lomiš sve što ti je nepravdom natovareno.
Kad si tužna do neba i nazad
jer te takvom tugom nebo sebi privezalo
da vidiš ljepotu u svemu
ispod rezova i ožiljaka.

Tebi dajem dozvolu.
Da budeš sve što želiš.
Sve što jesi.
Pleši, plači, udaraj, pojačaj muziku na najjače.
Opsuj pred svima.
Uhvati za ruku tog dječaka koji ti se sviđa.
Ili djevojčicu.
Mama te voli.
Od tebe nema grešaka, samo koraka
ka tebi nema kazne, samo nepravde.

Ti si se, ljubavi, namorala.
Ništa više ne moraš.
Moju ljubav imaš, bezuslovnu.
Sigurnost takođe.
Dok god mene imaš,
više te niko neće povrijediti.
Makar mi to bilo zadnje,
boriću se kao majka lavica
da te od svega zaštitim.

Svojim ću te dahom uspavljivati,
nositi te na rukama do kreveta
i kad si odavno postala preteška
za društveno prihvatljive norme
kupovaću ti iskrzane traperice
objašnjavati do besvijesti
da brojevi na etiketi ništa ne znače
jer tvoje nebeske visine
nijedna moda još nije dosegla
Voljeću te i kad misliš da si nevoljiva.
Na sve ti imaš pravo.

Sigurna si.
Ja sam tu.

You are home.

You ARE home.

Leave a comment