Ja ne mogu da stojim i gledam samo kako život prolaziNe mogu da se odljubim u dobrotu ljudiKoju često samo ja i vidim Evo sam opet ustalaZamalo napisah usralaHoće jezik pravoI shvatila da ne mogu da se dignem bez da me zaboli lijeva peta Petni trn nastaje od teretaJa sam se u petnom trnu rodilaKad…

Ne mogu suze dovoljno brzo da nagrnukoliko ja mogu brzo da ih progutam. Između onog “plakati ne valja, za dušu”, pitam se čiju, za moju bi baš valjalo, a onaj koga oplakujem ne bi mi ni a rekaojer me puštao da plačem i dok je živ bio. Pustim sebe, pa se prekinemda se ne bih…

Nisam ti odavno pisala.Tebi, djevojčice blistavog pogledašto cijeli život stojiš na vjetrometiniprkosnog pogleda uprtog u daljinukao da čikaš da ti se izađe na megdan. Tako te život skovao, a ljudi nisu štedili,suđeno ti bilo da na sebi iznesešsvo zlo koje ljudski svijet može da pojmitebi, koja svom silinom bićau dobrotu vjeruješuprkos svemuili baš zbog svega….

Koliko ljepote u jednoj ruži.Otrgnuta od svijeta koji je znala,zemlje koja je hranila,kiše koja je napajala, njenih druga koje su se uz nju na vjetru njihale,miru u koji bi samo povremeno ljudska noga navratila. Otrgnua i iskinuta iz svega što je znala.I dalje u njoj hrabrosti imada se otvori i procvjeta.Umjesto instant tuge i smrti,ona…

Umorna sam, ljube moja.Umorna od borbe, a neke bitke još ni počeli nismo.Srce mi se slama, samu sebe iz kože izuvamsvakim slovom koje pročitamsvakim pogledom na krvave očiod suzavca i od straha. Stala bih jednom režimu na crtune samo ovomnego svim režimima ovog svijetajedva trideset ljeta,a bar toliko revolucija proživjeh. Za Denisaza Davidaza Amaraza Aleksuza…

Mislim na tebe.Dovoljna si.Znam da nisi dobro.Eto me.Gdje da dođem po tebe?Siđi ispred zgrade da uzmeš trešnje.Imam presad čuvarkuće za tebe.Zovem te jer znam koji je datum.Obišla sam grob tvoje mame dok ti nisi tu.Vidim ti po glasu da se nešto dešava.Podsjetila me ova pjesma na tebe.Hoćeš sa mnom do keja da ćutimo?Dođi da te…

Nisi ti ljube za sve ljude.Ti si kao sunce, koliko je tvoj sjaj hranljiv,toliko je i opasan onimakoji na tebe nisu spremni. Sve to tvoje beskončno davanje,sve to što se kod tebe u slapovima preliva,ta ljubav, ljepota, dubina, sve to koliko umiva, toliko prijeti i da udavi. Moraš, ljubičice jedna bezuslovna,da naučiš šta i kome…

Hej ti, boginjo neopisana.Jesi li se nekad usudilada razmišljaš, dok dobuje kiša po prozorimatog juna od kojeg je napravila oktobar,jesi li sanjala nekadda sve možeš i sve znaš? Kada si se na atome raspadala,kada si grcala u suzamapitajući se čemu ovo sve i dokle,jesi li tad smogla snage da pomislišda ćeš biti tu gdje si…

Hej ti djevojčice, ti kojoj je zakinuto postojanjekojoj je u amanet ostavljena zabranada budešda postojišda rasteš. Nije tako jednostavnonisu to bile samo rukevezane lancembila je ta zabranasuptilna, diskretnamirnaskoro uspavljujućakao kad obuješ broj manji patikei dalje možeš da hodašmalo te boli, ali navikla sismjehom strah pokriješ uvijekmnogo više ne vidiš sve iskrivljene prstei vene koje te…

Hej ti, novorođena, ovaploćena, neoznačenarodila se u karantinuda bi shvatila da su sve prethodne verzije tebeu drugom nekom karantinu bilekarantinu misli, zabrana i očekivanja. Rodila se ti da mi dokažeš da nisi lijenada dovoljno spavaš kad imaš vremenada si čista ženska energijada si navikla da živiš u vremenu krizeali si nepostojana u trenutku mirakao lane…

Prolaze mi sati u promišljanjugdje si i šta radišjedva čekajući da mi nekad pričaš“ej, te i te godine, dok te još nisam poznavaood sebe sam gradio ovo što si zavoljela”. Pitam se ponekad da li znašda tačno znam gdje bi se smjestio u mom savršenom stanuda u ovom ćošku svemira koji sam za sebe izgradilapostoji…